Čuvajte dokumenta i podatke, jer vam lako može biti napravljen pakao od života

Sa sigurnošću možemo tvrditi da deset do 15 odsto stanovništva na Balkanu, a možda čak i više, živi tuđ život, odnosno nijesu ono za šta se predstavljaju. To su pokazivali raznorazni slučajevi, od traganja za onima koji su počinili ratne zločine.

Biti neko drugi nije tako teško u eri u kojoj čovjek mnoštvo ličnih podataka ostavlja na svjetskoj internet mreži, ali opasnost da neko drugi živi vaš život i ukrade vam identitet vreba i iz „najbezazlenijeg“ gubitka dokumenata. Javnost je nedavno bila šokirana kada je student iz Beograda, Branko Janković, u medijima izjavio: ''Ukrali su mi život, bančili i obogatili se na moj račun''. Čitava agonija nastala je gubitkom indeksa i vozačke dozvole na osnovu koje je na njegovo ime otvorena fantomska firma „Komisk global“ i onda su počeli da stižu računi, da ga jure ljudi kod kojih je njegov „dvojnik“ s falisfikovanim dokumentima pravio račune, zaduživao se, „poslovao“, obrstivši sve koji su mu se našli na putu. Za godinu dana student Janković je kaže bio „dužan“ 10.000 eura, čak su mu nadležne inspekcije tražile da sam ugasi firmu koja je registrovana na njegovo ime i još da plati zatvaranje. Ni kriv, ni dužan pokušava da se izvuče iz „ukradenog života“, a njegova agonija traje skoro dvije godine. Ali, ne kradu se samo identiteti anonimnih, već i slavnih i poznatih...

Bivši funkcioner Službe državne bezbjednosti i vlasnik detektivske agencije, Božidar Spasić, kaže da gotovo i nema osobe na svijetu kojoj neko, na neki način, nije pokušao da preuzme život...

On ukazuje da kod nas čitavu pojavu krađe identiteta treba sagledati iz dva ugla, jedan obuhvata period postojanja SFRJ, a drugi se odnosi na aktuelni period s novonastalim eks ju državama.

-Na osnovu dokumenata SFRJ moglo se doći do zamjene identiteta i to veoma unosno. Međutim, kad se zemlja raspala i kada je stvoren čitav niz novih država, sa sigurnošću možemo tvrditi da deset do 15 odsto stanovništva na Balkanu, a možda čak i više, živi tuđ život, odnosno nijesu ono za šta se predstavljaju. To su pokazivali raznorazni slučajevi, od traganja za onima koji su počinili ratne zločine pa do optuženih za raznorazna krivična djela... Postoji i veliki broj ljudi koji nijesu počinili krivična djela, niti ih neko goni zbog bilo čega, a koji ipak žive pod lažnim identitetom. To znači da žive s tuđim ispravama, pod ukradenim imenom i prezimenom, i to je izazov koji je vazda bio prisutan na ovim prostorima. I naše tajne službe, kao i sve druge po svijetu, koristile su tu medologiju pozajmljenog, odnosno lažnog identiteta. Nijedan njemački, ruski, američki, ili srpski, crnogorski, bosanski agent ni danas ne putuje u inostranstvo pod svojim pravim imenom i prezimenom. Tu se država miješa tako što zvanično pravi lažne isprave za takve ljude, otkriva Spasić.

On se prisjeća da je svojevremeno jedan jugoslovenski agent išao na Zapad i zaustavila ga je italijanska policija, iako je pokazao originalna od države izdata dokumenta. Kad su ga legitimisali, rekli su mu: ''Ovo nijesi ti''. -I onda je, naravno, nastalo „natezanje“ oko svega toga. Sjećam se i čuvenog slučaja jednog našeg, sada već pokojnog, ali čuvenog obavještajca, Stevana Dragača. U Beču se bavio nekim poslovima za naše potrebe i na kraju ga je austrijska policija uhapsila. Preko Interpola su od nas tražili podatke o njemu, a ja sam onda pogledao o kome se radi i ustanovio da su u njegovom slučaju pozajmili idenitet djeteta od pet godina, a obavještajac je imao 40, priča Spasić. Veliku prašinu u javnosti je podigla i prijava zaposlenih u Institutu za plućne bolesti u Sremskoj Kamenici podnijeta republičkom inspektoru za zdravstvo protiv upravnika grudne hirurgije dr Miloša Koledina zbog liječenja ljudi pod lažnim identitetom. Tako je osvanula vijest da je dr Koledin mjesecima dvostruko naplaćivao vanstandardne usluge pacijentima iz Bosne i Hercegovine, omogućavajući im da se u toj ustanovi liječe pod lažnim identitetom. Zaposleni u Institutu tvrde da je na ruke primao novac od pacijenata iz inostranstva koji su operisani sa zdravstvenom knjižicom državljana Srbije, a potom od domaćeg zdravstvenog fonda još jednom naplaćivao usluge. Ovo je izbilo na vidjelo u martu 2009. godine kada je jedan 70-godišnji pacijent iz Republike Srpske umalo umro na operacionom stolu pošto mu je data anestezija primjerena znatno mlađem i zdravijem čoveku, pod čijim imenom se liječio. Starac, koga su zaposleni u Institutu fotografisali, po naređenju dr Koledina primljen je i operisan pod imenom Željko Skakić (44) iz Temerina. Nakon toga, a znajući za ranije slučajeve, zaposleni su republičkom inspektoru za zdravstvo podnijeli prijavu protiv upravnika, ovog puta s dokazima - dijagnozom, operacionom listom i fotografijom starca. A šta se, zapravo, desilo?! U operacionoj sali su se prestravili, jer nijesu znali da li će se pacijent probuditi. Na dozivanje po imenu, što je redovna procedura, pacijent se nije budio više od sat vremena, jer to i nije bilo njegovo ime. A njemu je, kako je navedeno u prijavi protiv načelnika, data doza anestetika namijenjena 30 godina mlađem čovjeku.

Spasić ukazuje na činjenicu da je mnogo više onih koji ukradu, naprave lažne isprave i počnu da žive pod tuđim imenom nego što ima zamjena ideniteta koje država radi za svoje potrebe. Kako otkriva, bilo je podataka kod Crvenog krsta Jugoslavije da je nekoliko destina ili čak čitava stotina hiljada ljudi čiji idenitet nije mogao biti utvrđen, jer su koristili ili upisali lažne podatke. Dakle, krađom identiteta bave se država, pojedinci, kriminalne organizacije.

-Glavni imidž u kriminalnim podzemljima Crne Gore, pa i Srbije i RS je da nijedan kriminalac u inostranstvo ne putuje sa svojom putnom ispravom, kaže Spasić i dodaje da slučajeve poput Šarića naziva „mrežom“, jer on u svako doba može da promijeni identitet.

- Sva ta interesantna lica na nekoliko mjesta imaju unaprijed pripremljena dokumenta ili, pak, postoji njihova logistička baza kod onih koji izdaju lične karte, saobraćajne dozvole, pasoše, objašnjava naš sagovornik. Po njegovim riječima, kod nas je najlakše promijeniti identitet, jer po informacijama kojima raspolaže „za ličnu kartu na tuđe ime ne treba ni 50 eura, da bude čak i s vašom fotografijom“.

- S obzirom na to da se granica između Crne Gore i Srbije prelazi s ličnom kartom, pa sa RS i BiH, a čak i s Hrvatskom, posebno u pograničnim mjestima, onda je jasno koliko se koriste ta lažna dokumenta. U svakom slučaju, lica koja znaju da ih policija goni ne koriste jedan dokument i identitet već ih često mijenjaju. Nijedan ozbiljan mafijaš ili kriminalac ne spada u kategoriju „trapavih“ koji padnu zbog gluposti već uvijek ima štek lažnih dokumenata i nikad nigdje ne putuje pod svojim identitetom i imenom. Na oprezu su, jer ne znaju ko bi iz grupe mogao da „padne“ i „propjeva“, postane svjedok saradnik, objašnjava Spasić. Čak su i biometrijski pasoši postali „mačji kašalj“ i Spasić kaže da „apsolutno ne postoji dokument koji se ne može skinuti“ i tako ukrasti tuđi život.

Šta da uradimo ako nam neko mimo naše volje pozajmi ime, prezime, identitet? Naš sagovornik savjetuje da se policiji momentalno prijavi nestanak dokumenata, bilo da je u pitanju krađa ili gubitak. Spasić dodaje da slučaj beogradskog studenta pokazuje da čak i kad se prijavi krađa dokumenata ne postoji takav kompjuterski, softverski sistem da bi se moglo u svakom trenutku pritiskom na dugme utvrditi da li se vaše isprave pojavljuju negdje, odnosno da li neko banči po kafanama ili se zadužuje na vaše ime.

-Njemci su prije 20 godina mogli da stave pasoš pod aparat kad neko ulazi u njihovu zemlju i odmah dobiju podatak u Visbadenu da li tu ispravu neko već koristi. Ovdje to ne postoji... To je kao kada neko prijavi policiji da su mu ukradena kola i kažu mu da tragaju, a neko deseti vozi taj auto ispred policijske stanice. Onaj kome su dokumenta nestala odmah neka izvadi nova i uporno treba da insistira kod policije i svih nadležnih organa da utvrde da li neko koristi njegove isprave, odnosno da li mu je ukraden identitet, zaključuje Spasić.

Kineska štamparija

Svojevremo je jugoslovenska služba imala jako dobre odnose s kineskom obavještajnom službom. Jednog dana Kinezi su pozvali jednu delegaciju da dođe u goste i upozna se s načinom na koji oni rade na obavještajnim dokumentima, propagandi... -Oni su nam pokazali štampariju u kojoj su imali ne samo pečate srednjoevropskih zemalja da ih udare na pasoše već i malu fabričicu papira i bili su u stanju da naprave originalni papir kakav ima, naprimjer, švajcarski dokument i time originalnu putnu ispravu za zamjenu identiteta. Prema tome, sve zemlje svijeta znaju i mogu da naprave te putne isprave koje kasnije koriste ili za obavještajne zadatke ili ih kriminalci upotreb-ljavaju u svoje svrhe ako to dođe u njihove ruke, kaže Spasić.

Pecanje preko interneta

Pecanje je hobi i zabava, ali kad tu riječ čuje Amerikanac ili Englez vjerovatno će mu jedna od asocijacija biti mogućnost da bude „upecan“ preko interneta. „Fišing“ (piše se phishing, malo drugačije nego pecanje) je jedan od uobičajenih načina krađe identiteta. Predatori žrtvama šalju imejl, lažno se predstavljajući kao neka firma, a cilj im je da izvuku što više ličnih podataka koji će im kasnije pomoći da troše novac na tuđ račun. Dovoljno je da se bar nekoliko ljudi upeca od milion poslatih mejlova. A šta rade s tuđim identitetom? Neki će odmah krenuti u šoping, dok će oni vještiji obezbijediti nova lična dokumenta, uzeti automobil na kredit ili će, čak, koristiti ukradeno ime i kad budu uhapšeni. Zato u zemljama u kojima postoji razvijena svijest o krađi ličnih podataka (SAD, Velika Britanija, Njemačka, Austrija) veliki publicitet dobijaju vijesti o krađi podataka. Nedavno priznanje „Gugla” da je slučajno arhivirao sadržaje s bežičnih internet konekcija u 30 zemalja podstaklo je istragu u Njemačkoj, Italiji, Španiji i još nekoliko država.

“Prava dokumenta” za ukradena kola

- Sjećam se slučaja jednog dobrog, novog „audija“ koji je bio ukraden negdje na Zapadu, ali su ga negdje u Bihaću formalno registrovali i udarili mu pečat. Kad je taj čovjek došao u Beograd, policija mu je oduzela auto, tvrdeći da ima falsifikovana dokumenta. I taj je slučaj otišao na sud, a ja sam učestvovao u njemu tako što smo pokušali da objasnimo kako to da je čovjeku oduzet auto i zbog čega se tvrdi da posjeduje lažna dokumenta kad je na njima bio originalni pečat takozvane RSK. To je bio čitav cirkus, prisjeća se Spasić.

Samo zakucaj na prava vrata

-Mogu da naprave i lažne eure, a kamoli ''običnu'' ličnu kartu! U Crnoj Gori, recimo u Baru, a posebno u Ulcinju gdje je velika albanska populacija, prodaja tih dokumenata je veoma izražena i lažna lična karta je jeftina. Naravno da je pasoš jako skuplji, u smislu originalnog, ali ostala dokumenta mogu da se nabave i tamo, kao i svuda, za 50 eura! Samo treba znati gdje i kako da se pita i eto zamjene identiteta, konstatuje Spasić.

Dr DabiĆ najČuvenija zamjena identiteta

Po Spasiću, na desetine je čuvenih slučajeva lažnog identiteta, posebno u doba velike Jugoslavije kada bi službe ubacivale svoje ljude u razne terorističke, ustaške ili albanske grupe u inostranstvu. Kad je došlo do rata na prostorima bivše Jugoslavije, Spasić smatra da je čak 90 odsto učesnika u nekim sukobima koristilo lažna dokumenta. Najčuvenija zamjena identiteta po njemu je slučaj „doktora Dabića“, čiji je lik pozajmio Radovan Karadžić, a naš sagovornik vjeruje da i Ratko Mladić i Goran Hadžić „sigurno koriste lažna dokumenta“.

Revija D - 21.03.2011.

Komentari

No commenting allowed at this time.

© Božidar Spasić Dizajn Design by Eklipsa
Twitter RSS aktivnosti