Dragana Paravinju štitile su hrvatske tajne službe?!

Previše je nelogičnosti povezanih s imenom i prezimenom Dragana Paravinje, optuženim za ubojstvo i pokušaj silovanja Antonije Bilić, da se čovjek ne bi zapitao tko štiti 43-godišnjaka srpske nacionalnosti. Da Paravinja ima ozbiljne veze sa sigurnosnim službama s ovih prostora, javno se usudio prokazati tek Božidar Spasić, bivši tajni agent u Službi državne sigurnosti SFRJ. Spasić je u 14 godina obavještajne karijere izveo 90 operativnih akcija na svim kontinentima, vlasnik je Detektivske agencije SIA u Srbiji i autor provokativne knjige 'Lasica koja govori' u kojoj autobiografski piše o radu tajnih policija na ovim prostorima.

ŠTITILE GA HRVATSKE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE

Bivši tajni agent uvjeren je kako su Paravinju hrvatske obavještajne službe štitile do trenutka kada to više nisu mogle činiti. Lice s međunarodne tjeralice, Paravinja je prvo priznao da je crnokosu djevojku iz Kričaka ubio, da bi priznanje potom povukao, osuđen za silovanje u Srbiji i optužen za isti krimen u BiH godinama se bez imalo muke šetao ovdašnjim granicama. Isprsio se za njega i bivši poslodavac iz Slovenije pa mu je 2007. platio jamčevinu u iznosu od deset tisuća eura kako bi spriječio njegovo izručenje Srbiji. Za volanom šlepera tvrtke 'Godec Beton' iz Sesveta, otac punoljetnog Luke i maloljetnog Nikole, sa hrvatskom i srpskom putovnicom organima vlasti, čini se, nije predstavljao prijetnju dok 7. lipnja prošle godine na mostu iznad Čikole u svoj kamion nije ukrcao maturanticu Srednje trgovačke škole Antoniju Bilić. Sve to, tvrdi Spasić, može značiti samo jedno.

- Čujte čovjek koji je bio na Ovčari, Vukovaru, član paravojnih jedinica koji uopće ne zanima obavještajnu službu Hrvatske?! Ne, to nije istina on je vjeran suradnik te službe koji joj je dao, i daje, važne podatke i ona ga tolerira na svom tlu. Nažalost, tko se igra s đavlom uvijek se opeče, pa tako i hrvatske službe koje su igrale ping-pong sa srbijanskim službama – kazuje Spasić, tvrdeći kako Paravinju hrvatske obavještajne službe nisu htjele uhiti dok nije napravio 'nešto gdje ga nitko ne može štiti'.
- Jasno je da je Paravinja bio u vezi sa hrvatskim službama, no po pravilima tih službi, prije će se spaliti nego to priznati – ističe Spasić. U prilog svojoj tezi, bivši tajni agent prilaže činjenicu da je hrvatska policija čekala nevjerojatnih osam dana kako bi obavila očevid na mjestu gdje je Antonija Bilić posljednji put viđena.

Dragan Paravinja

OSAM DANA ČEKALI DA NAPRAVE OČEVID

- Hrvatskoj policiji trebalo je osam dana da napravi uviđaj kod Drniša upravo zbog činjenice ne bi li se spasio Paravinja ili uništio bilo kakav dokaz koji bi ga mogao povezati sa nekom od tajnih službi. Kada je to napravljeno, onda se krenulo u 'veliku istragu' koja je dala rezultate kakve imamo sada. Ništa se ne zna i lako se može dogoditi da se zlikovac nađe na slobodi – uvjeren je Spasić. Likovi poput Dragana Paravinje, slažu se stručnjaci, pogodni su za mnoge kriminalne poslove. Vozač kamiona, čovjek s nekoliko državljanstava, bivši ratnik, prihvatljiva izgleda, visoke inteligencije, pogoduje, kako kriminalnom miljeu, tako i organima vlasti. Simptomatično je i njegovo posljednje prijavljeno prebivalište – Obrovac u zadarskom zaleđu. Upućeni u problematiku tvrde kako je taj prostor pogodan za mnoge ilegalne aktivnosti, a riječ je o teritoriju čiju populaciju, uglavnom, čine etničke manjine, većinom Srbi.

Božidar Spasić objašnjava kako sigurnosne strukture kontaktiraju upravo kriminalne grupe ili pojedince od kojih ne traže samo prljave usluge već očekuju podatke, kako špijunskog karaktera, tako i o kretanju unutar kriminalnih grupa koje djeluju na prostoru Hrvatske.

- Posljednja grupa kriminalca iz tzv.zemunskog klana koja je uhićena u Hrvatskoj jasno pokazuje da neke sigurnosne strukture znaju da na njenom teritoriju borave kriminalci ozbiljnog renomea, ali ih ne uhićuju već naprotiv pružaju im razne vidove zaštite. Jedan od vidova zaštite je obećanje da neće biti uhićeni iako postoji Interpolova tjeralica. Zamislite pretpostavku da hrvatska kontraobavještajna služba nije znala da se u Hrvatskoj kriju teroristi koji su ubili Zorana Đinđića. Pa čemu onda služi takva služba – pita se Spasić. Osim toga, nastavlja naš sugovornik, Paravinja nije mogao sam smisliti priču da je umješan u ubojstvo srpske novinarke Dade Vujasinović iz travnja 1994. godine. Nevjerojatno kako se Paravinja uopće toga sjetio.

- Veoma vješto je ušao u ovu priču ne samo da bi dobio na vremenu u istrazi za Antonijom Bilić već je pokušao uvući srbijansku policiju u tu priču. To Paravanja nije mogao smisliti sam. Srbija bi ga zbog tog ubojstva tražila do besvijesti od Hrvatske. Naravno da on nema veze sa ubojstvom novinarke u Beogradu jer u to vrijeme nije bio nikakav kapacitet u beogradskom podzemlju, niti je znao za novinarku Dadu Vujasinović – analizira bivši obavještajac.

RAT ODREDIO LIČNOST ZLOČINCA

Paravinjin kriminalni background, međutim, ipak datira još iz vremena Domovinskog rata, što je otkrilo 'oproštajno' pismo koje je ostavio u kući svoje rođakinje Rade Vidović, neposredno prije uhićenja-
- Pobjegao sam jer sam mislio da me hoće izručiti Srbiji gdje ne smijem jer znam šta su učinili na Ovčari i Slavoniji. Znam i šta su učinili svima koji su znali. Znam i ‘ko je meni sve ovo učinio. Odlučio sam ovako, jer želim sve završiti i nek’ sa mnom umru i sve slike koje sam vidio. Mojima prenesi da nisam otkucao ništa što sam znao s ratišta i nema razloga da strahuju – paranoično je pisao Paravinja.
Iako je 'oproštajno' pismo psihijatar i sudski vještak splitskog Županijskog suda dr. Mijo Milas okarakterizirao lažnim, složio se kako je ono otkrilo da je rat odredio Paravinjinu zločinačku ličnost budući da je upravo devedesetih godina izgubio svaku kočnicu. Takav, bez moralnih kvaliteta, Paravinja postaje iskoristiv svima. - Izuzetno inteligentan čovjek, koji uvijek ostaje hladan, bez moralnih kriterija koje je vjerojatno izgubio u ratu, paše svakoj vlasti i može služiti svakoj svrsi, od profesionalnog ubojice do špijuna. To je psihopatska osoba koja u sebi nema niti malo duše. Suprugu je imao po instinktu, baš kao i djecu – 'secira' dr. Milas. Niti Spasić, niti dr. Milas ne odbacuju mogućnost kako je Paravinja bio umiješan u trgovinu ljudima te tako pokrivao prostor Balkana. Uostalom, njegovo možebitno sudjelovanje u švercu ljudi istraživao je i Interpol, a kada je taj podatak objavio splitski internetski portal udarno.com navodno su im sigurnosno-obavještajne službe srušile server. Dokuda je došla međunarodna istraga, nije poznato.

POKAJATI SE NEĆE NIKADA

Splitski psihijatar sklon je vjerovati kako Paravinja Antoniju nije vozio kilometrima, već ju je zadavio netom nakon što je na nju seksualno nasrnuo.
- Teško mi je vjerovati da je osobu poput Antonije, koja je odrasla na kršu, tipična dinarska djevojka, a to je jedan poseban antropološki tip ljudi, mogao voziti na dugoj relaciji. U toj tezi nema ništa osim nagađanja – ističe dr. Milas. Psihopat poput Paravinje, nastavlja naš sugovornik, pred šibenskom sutkinjom Nives Nikolac krivnju neće nikada priznati. Kajanje još manje. Premda su u vrhu hrvatske policije 'glave' padale u trenucima kada je ubijena Ivana Hodak i izvršen atentat na Ivu Pukanića u Zagrebu, u slučaju maloljetne Drnišanke nitko nije ostao bez posla niti je pozvan na odgovornost iako je i laiku jasno da je rupa u istrazi bilo koliko i u švicarskom siru. Nikada nismo niti čuli objašnjenje zbog čega je tijekom potrage za Antonijom netko iz benkovačke policije kontaktirao Paravinju nakon čega je ovaj dao petama vjetra. - Istraga o ubojstvu Antonije Bilić je veoma traljava i nikakva. Naprosto sa ove distance imam često utisak da hrvatska policija poput srbijanske, takozvane velike slučajeve, ne zna riješiti. Sjećam se ubojstva odvjetnice Hodak u Zagrebu ili ubojstva Ive Pukanića za koga i danas nismo sigurni kakve veze recimo ima jedan Joca Amsterdamom, osim pukih priča i nagađanja. Paravanja će biti sigurno osuđen, no postavlja se pitanje kako će se sve dokazati u postupku koji je pred sudom – zaključuje Spasić.

ZAKOČEN I ŠIZOIDAN TIP

Paravinja dobro zna kako manevrirati i s optuženičke klupe, što je pokazao već na prvom ročištu održanom 1. ožujka kada je bez imalo zadrške od sutkinje zatražio da mu dodijeli novog odvjetnika. Na taj je način, kaže stručnjakinja komunikacijskih vještina Ljiljana Buhač, pokazao da diktira tempo suđenja.

- Pri ulasku u sudnicu mogli smo primijetiti da je pogled usmjerimo samo prema novinarima, zadovoljno spustio glavu i lukavo se nasmiješio – signal imam publiku. I predstava je započela. Sada je u centru pažnje i uživa. Arogantnim, bahatim, ukočenim uspravnim držanjem, visoko podignutom glavom, pogled s visoka – pokušavao ostaviti dojam superiorne osobe. Tijekom obraćanja sudu na licu prisutan ciničan osmjeh, nadmenog prsnog koša želi nametnuti teritorijalnu dominaciju – otvorena poruka pucajte ako imate s čime. Zauzimanjem dominantnog stava - noge u raskoraku, jasna poruka 'ja sam glavni' i želja za preuzimanjem kontrole nad nastalom situacijom. Govor sa spuštenom intonacijom, minimalni pokreti, lice bez emocija, kontrola pogleda ukazuju na visoku samokontrolu. Emocionalno zakočen i šizoidan tip. I odjećom je komunicirao. Odjećom je Paravinja pokazao da mu je baš svejedno gdje se nalazi, želi ostaviti dojam žrtve – pojašnjava poznata hrvatska stručnjakinja za neverbalnu komunikaciju.

Neobrijan, u dotrajaloj sportskoj jakni i iznošenim trapericama pred shrvanom obitelji Bilić psihopat nije ni trepnuo. Od sutkinje Nives Nikolac zatražio je novog odvjetnika, Branko Baica, kazao je, nije učinio ništa u korist obrane. Njegova prepredenost eskalirala je kada je hladnokrvno ustvrdio kako ni sam ne zna zbog čega je protiv njega podignuta optužnica.

HODAK: INDICIJE MOGU POSTATI DOKAZI

Ugledni hrvatski odvjetnik, maratonac u kaznenom pravu Zvonimir Hodak njegovo ponašanje, međutim, tumači kao potez očajnika.

- Iskoristio je svoje pravo koje mu pruža zakon, bez obzira što mu je odvjetnik dodijeljen po službenoj dužnosti. Kolega Baica je odličan odvjetnik, stoga je, vjerojatno, posrijedi nekakav Paravinjin spin kojim troši vrijeme jer zna da mu pozicija nije dobra. Nije dobra jer postoje indicije, možda ne čvrsti dokazi, ali indicije kao što su krv iz kabine i tahograf, a kada se indicije poklope u kazneno-pravnom smislu čine dokaz – kaže Hodak. Iako će sudu bez tijela i priznanja, zločin biti teže dokazati, zagrebački odvjetnik naglašava kako postoji popriličan broj slučajeva gdje su optuženici osuđeni za ubojstvo iako tijelo žrtve nikada nije pronađeno.

- Iako je Paravinja povukao iskaz, dao je priznanje u prisutnosti odvjetnika, a u pravičnom procesu ne možete tek tako davati pa povlačiti iskaz, stoga se to priznanje može upotrijebiti protiv njega i on to jako dobro zna. Promjenom odvjetnika možda je želio pokazati egzibicionizam, da on vuče poteze. Paravinja može mijenjati odvjetnika koliko god želi, no to mu se može obiti o glavu – kaže Hodak, uvjeren kako će sudsko vijeće ovaj slučaj zatvoriti za javnost ne bi li zaštitilo dignitet obitelji Bilić.

Giljanović: Obrana kao svaka druga

Novu odvjetnicu Dragana Paravinje, Ankicu Giljanović, kontaktirali smo u utorak ujutro. Kazala nam je kako su joj tri tjedna, koliko je dobila vremena pripreme za ovaj slučaj, sasvim dovoljna.
- S Paravinjom sam se već susrela, no o detaljima vam ne mogu govoriti. Obrana mi je dodijeljena po službenoj dužnosti, doživljavam je kao svaku drugu obrana, a bilo ih je mnogo u dugogodišnjoj karijeri, i onih za manja, i onih za lakša kaznena djela. Slučaj zahtijeva dosta rada i čitanja, no ne bih pokazivala nikakvu euforiju – poručuje Giljanović. Šibenska odvjetnica strategiju obrane predstavit će 22. ožujka za kada je Županijski sud u Šibeniku sazvao novo ročište u ovom slučaju.

Šibenski novi tjednik - 08.03.2012.

Komentari

No commenting allowed at this time.

© Božidar Spasić Dizajn Design by Eklipsa
Twitter RSS aktivnosti